Phytomedicine Plus 2 (2022) 100239
Revijalni pregled radova o apiterapiji i njenoj kliničkoj primeni
Wilson Antonio Weis, Nicolas Ripari, Fernanda Lopes Conte, Mariana da Silva Honorio, Arthur Alves Sartori, Ramon Hage Matucci, Jos´e Maurício Sforcin
a S˜ao Paulo State University (UNESP), Institute of Biosciences, Department of Chemical and Biological Sciences, Campus Botucatu, 18618-691, Brazil
„Ovaj pregled ima za cilj da diskutuje o naučnim istraživanjima zasnovanim na studijama sprovedenim in vitro korišćenjem različitih ćelijskih kultura, i in vivo proučavanju miševa, pacova ili drugih eksperimentalnih životinja. Dokumentovana su i klinička ispitivanja sa pčelinjim proizvodima, iako se ne navode uvek mehanizmi delovanja uključeni u njihovu aktivnost. U pokušaju da premostimo jaz između pčelara, apiterapeuta i naučnih dokaza u istraživanju pčelinjih proizvoda, imali smo za cilj da analiziramo primenu apiterapije na globalnom nivou i kombinujemo tradicionalno znanje sa naučnim dokazima.
Kriterijumi za odabir radova bili su: uključeni su samo radovi koji se bave biološkom aktivnošću svakog proizvoda.
Broj objavljenih radova do 2020.“
Zaključak
„Podaci su zajedno pokazali prednosti pčelinjih proizvoda, a klinička ispitivanja su pokazala njihovo efikasno delovanje u lečenju različitih bolesti, kako interno tako i eksterno; međutim, mali broj autora je objasnio mehanizme delovanja uključene u njihova klinička ispitivanja, a objašnjenja se mogu naći uglavnom o propolisu, pčelinjem otrovu, medu i matičnom mleču. Iako smo mnogo napredovali u poznavanju pčelinjih proizvoda, još uvek moramo da proširimo i širimo ovo znanje za dobrobit čovečanstva, što je lakše danas u digitalnoj eri. Stoga, da bismo iskoristili potencijal pčelinjih proizvoda i standardizovali njihovu upotrebu, ističemo važnost saopštavanja rezultata na naučnim i alternativnim događajima kako bismo pojačali razmenu informacija između pčelara, istraživača, apiterapeuta, nutricionista, lekara, prodavaca i potrošača pčelinjih proizvoda. Ako ne, uvek ćemo raditi odvojeno, bez dopunjavanja naše stručnosti.“
APITERAPIJA KROZ ISTORIJU I DANAS
Pčele i njihovi proizvodi su od najstarijih zapisa bile prisutne u svakodnevnom životu čoveka
Grafički prikazi o pčelarstvu i primeni pčelinjih proizvoda u ishrani ili prevenciji i lečenju pojedinih bolesti datiraju jo do pre 15.000 godina na crtežima u pećinama u različitim delovima Sveta
Istorijski zapisi sa podacima o životu Sumera, u Bibliji, Kuranu spominje se da su ljudi koristili med divljih pčela a zatim počeli da ih gaje i koristili med i druge proizvode medonosnih pčela u svakodnevnoj ishrani ili kao lek. 4.Moj 13,28. I pripovijedajući im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teče u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina.5.Moj. 32, 13. Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena,Priče 24,13. Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu.Matej 3,4. A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji. |
Med se koristio širom drevnog Bliskog istoka za zaslađivanje, kao hrana, lek, za spravljanje alkoholnih pića (medovina), mumifikaciju i kao metafora za dobrotu, obilje i ljubav. Ali iznenađujuće je koliko malo znamo o tome kako su pčele prvi put pripitomljene i uopšte o poreklu pčelarstva. Ovo predavanje istražuje šta možemo naučiti o drevnim bliskoistočnim pčelama i medu iz etnografije, arheologije, tekstova i umetnosti na putovanju koje nas vodi od Egipta do carstva kralja Mide u Anadoliji, a završava se u Kanaanu (Hananu )– zemlji u kojoj teče mleka i me |
Najstariji poznati arheološki zapis o pčelarenju datira iz vremena biblijskih izveštaja o Kralju Davidu i njegovom sinu Kralju Solomunu. Zapis prikazan na slici otkriven je u Tel Rehovi u Izraelu. Procenjuje se da je star preko 3.000 godina. |
Drevne civilizacije
Egipat
Pre 4 500 god egipčani su počeli da pripitomljavaju pčele. Pčela je bila zaštitni znak Donjeg Egipta. Egipćani su koristili med, propolis, vosak, polen – kao hranu, za izradu kozmetičkih preparata, lećenje, balsamiranje mumija (med i vosak).
U grobnici faraona Tutankamona pronađene su posude s još jestivim medom ( po nekim autorima ) stare preko 3000 godina.
Egipćani su mrtve prekrivali propolisom kako bi sprečili raspadanje tela.
Prvi poznati recept za upotrebu meda napisan je na glinenoj ploči, pronađenoj u dolini Eufrata – 2100.-2000. pne.
Kina
Pčele se spominju u najstarijim pisanim dokumentima u Kini.
Gajenje pčela je počelo još od 221 godine pre nove ere.
Sve do 25 godine nove ere, gajenje pčela je bila privilegija dogatih dinastija
Od 25 – 220 godine nove ere pčele poćinju da gaje i „obični ljudi”.
Prvi profesionalni pčelar bio je Jiang-qi ( 158-167 n.e.)
Između 1616 – 1911 izdat su prve knjige o pčelarenju i prikupljanju proizvoda medonosne pčele.
U Kini pčele simbolizuju ambiciju i uspeh koji dolazi nakon napornog rada.
Pčelinje zajednice su simbol carskih dvorova.
Ubod pčele je simbol za disciplinu koja je potrebna za održavanje reda.
Na kineskom, pčele se uopšteno zovu feng (fēng), dok se medonosne pčele zovu mifeng (mì fēng).
U davna vremena, med je korišćen za skladištenje lako kvarljivog voća tokom transporta jer je njegov sastav omogućavao dugotrajno čuvanje.
Kina je 2016. godine bila najveći svetski izvoznik meda.
Stara Grčka
Hipokrat (460-377 god. p. n.e.), otac medicine, navodi da med deluje kao antibiotik, antiseptik, ekspektorans. Koristio je propolis za lečenje čireva i unutrašnjih i spoljašnjih rana.
„Jedem med i koristim ga u lečenju mnogih bolesti, zato što je med dobar i kao hrana a donosi dobro zdravlje“
„ Med čisti rane i ulcere na ustima i leči furunkule“
Aristotel ( 384-322 ) p.n.e. „Jedenje meda produžava život“
Pripisuje lekovita svojstva svim pčelinjim proizvodima.
Galen (130-210) koristio je med kao lek
Sportisti su kao obavezni dodatak ishrani koristili med da bi imali snage da izdrže treninge i da se ne bi razboleli
Za vreme ratova Grci i Rimljani su koristili med kao sredstvo za jačanje i lečenje organizma kao i za brže zaceljivanje rana.
Aleksandar Veliki je balsamovan samešavinom meda i pčelinjeg voska.
Veruje se da je Aristation, jedna od najmisterioznijih figura drevne Grčke, poklonio čovečanstvu muziku i pčelarsku umetnost.
Stari Rim
Koristili su znanje starih egipćana i grka
U starim spisima su nađeni recepti za pravljenje šečernog sirupa za dohranu pčala
Comella opisuje potrebne alate za gajenje pčela kao što su dimilice, i košnice koje veoma liče na današnje
Avicenna – Ibn-Sīnā
18 June c. 980 – 16 August 1037
O lekovitim svojstvima meda on u svojim delima kaže: „okrepljuje dušu, pomaže probavu, oštri um, obnavlja pamćenje“.
Koristio je med za lečenje rana.
Plinije Veronensis, rođen u Veroni, pisac i hroničar svog vremena. Napisao je enciklopediju od 37 toma Naturalis Historie. Pisao je o pčelama, medu, vosku, polenu, propolisu, pčelinjem otrovu. Poznata je njegova izeka „Ubi apis ibi salus“ – Gde su pčele tu je zdravlje. |
Srednjevekovna Evropa
Pčele su gajene u košarama.Koristili su velike količine voska za svećeBila su popularna pića na bazi fermentisanog meda. Elizabeta I je volela Hidromel – fermentisani med i voda – poznat kao medovina |
Knjiga o medu kao lekovitoj supstanci iz 1480. god |
Savremenici
Filip Terč ( 1844 – 1917) Napisao je knjigu „Izveštaj o svojstvima veze između uboda pčele i reumatizma“ 1888. U knjizi su prikazani rezultati lečenja 680 pacijenata sa reumatoidnim artritisom metodom pčelinjeg uboda. Pacijenti su primili ukupno 39.000 uboda Rezultati: 82% kompletno izlečenje 15% delimično poboljšanje 3% nije bilo poboljšanja Filip Terč se smatra ocem savremene apiterapije. Kako je rođen je 30. marta 1844., taj dan se obeležava kao Svetski dan apiterapije. |
Bodog F. Beck, (Budapest, Hungary, 1871 – New York City, January 1, 1942), mađarski lekar, sledbenik Filipa Terča, doneo je apiterapiju u SAD.
U svojoj privatnoj ordinaciji u Njujorku u 116 east 58th street, primenjivao je apitoksinoterapiju ( lečenje direktnim pčelinjim ubodima ) u lečenju reumatoidnog artritisa. Dr Beck je pokušavao da metoda lečenja pčelinjim otrovom postane priznata od strane medicinske struke, ali bez uspeha. |
Charles Mraz. (July 26th, 1905 – September 13th, 1999) Lekar , pčelar, apiterapeut iz Vremonta Osnivač Аmerican Apitherapy Society |
Naum Petrovič Jojriš, 50-tih godina prošlog veka ruski lekar Naum Petrovič Jojriš u svojoj knjizi „Pčelinji proizvodi u medicini “, uoitrebio je izraz “меdicinsko pčelarstvo “. Lekari i biolozi su reagovali smatrajući da je to preuveličano. Međutim Naučni savet Ministarstva zdravlja je odobrio ovaj termin uz obrazloženje da je taj deo nauke interesantan i perspektivan za čovečanstvo. N. P. Jojriš, Pčele krilati farmaceuti, Poslovno udruženje za pčelarstvo Jugoslavije, Beograd, 1968. |
dr Stoimir Mladenov, lekar iz Bugarske.
Dr Peter Kapš 1938. Slovenački lekar,internista pulmolog. Redovni član Pčelarskog društva u Novom Mestu |
Lečenje pčelinjim proizvodima – apiterapija, monografija 2012. |
mr.sc. Žarko Stepanović
Vodeći apiteraput u Srbiji. Autor nekoliko knjiga o apiterapiji u kojima su brojni stručni, praktično primenljivi saveti o primeni pčelinjih proizvoda u prevenciji i lečenju.
Samostalni tvorac velikog broja registrovanih preparata, mešavina pčelinjih proizvoda, za prevenciju i lečenje. Jedan od retkih apiterapeuta koji primenjuje apitoksino terapiju u lečenju hroničnih oboljenja uvek u prisustvu lekara.
Izuzetan pedagog i predavač u oblasti apiterapije.
Osnivač i dugogodišnji Predsednik Udruženja apiterapeuta ApiBeo.
dr sc Gordana Hegić
Pčelarstvo i apiterapija u Srbiji
U izveštaju Priskusa Retora u pismu vizantijskog cara Teodosija (408—450) hunskom vladaru Atili navodi se da su vojnici u ratu dobijali umesto hrane kašiku, a umesto vina medos. Medos (med s grčkim dodatkom os) je medovina, omiljeno piće starih Slovena. Upotreba medosa (medovine) u Panonskoj niziji, gde su tada vladali Huni, pokazuje da su Sloveni, naseljeni oko reke Dunava i Tise, bili glavni proizvođači medosa, jer je reč med nije ni grčka ni hunska, već slovenska.
Nakon konačnog naseljavanja Južnih slovena na Balkan pčelarstvo je dobilo još veći privredni i kulturni značaj. Med i vosak su proizvođeni ne samo za stanovništvo i vojsku, već i za trgovinu.
Sačuvani su određeni pismeni spomenici srpskih vladara koji to potvrđuju. Tako u pismu Stefana Prvovenčanog, kojim je regulisana trgovina sa Dubrovčanima, stoji izmeđuostalog i ovo:
„Neka je svima znano, da je kraljevstvo mi dalo milost Dubrovčanima da prodaju vino bez vode i med po cenovniku, i ako se nađe ko da prodaje vino sa vodom ili med preko cenovnika, da mu se uzme sve što ima“.
Kralj Uroš, dajući Dubrovčanima privilegije da trguju po srpskim zemljama, naređuje: „Da im se ne uzme silom ni skrlat, ni med, ni brašno, ni koja druga roba“.
Za vreme kralja Milutina pčelari su bili oslobođeni svih drugih dužnosti, pa i vojnih. Zato iz činjenice da je med u srednjem veku bio cenjeni artikal trgovine, može se zaključiti da su uslovi za pčelarenje tada bili dobri i da su pčelari bili majstori svog posla. Pčelarstvo je tada bilo cenjeno zato što se med koristio kao zamena za šećer, koji je bio skupa namirnica.
S propašću srpskih država, propali su i veliki pčelinjaci u manastirima i na imanjima srpske vlastele. Međutim, pored svih ratova i ostalih društvenih nedaća, srpski seljak je nastavio da i dalje gaji pčele sve do danas. https://sr.wikipedia.org/Пчеларство
Jovan Živanović (1841-1916) posle završene Srpske velike gimnazije karlovačke, u Beču je studirao slavistiku i još tada postao veliki pristalica Vuka Karadžića i Đure Daničića.
Sa rektorom Karlovačke bogoslovije, Ilarionom Ruvarcem, 1878. godine osnovao je Katedru za pčelarstvo, na kojoj je kao profesor radio voše od dve i po decenije. Nazvan je „ocem racionalnog pčelarstva“.
Od najviđenijih svetskih pčelara tog vremena, Jovan Živanović dobio je savete kako da konstruiše košnicu iz koje će se dobijati med bez gušenja pčela. Tako je nastala revolucionarna košnica „amerikanka“.
Živanovićeva „amerikanka“ imala je 16 okvira, dimenzije 26 x 27 centimetara i Hanemanovu rešetku. Otvarala se odozgo, rad oko nje je bio jednostavan i bez bilo kakvog uništavanja pčela, te su je pčelari brzo prihvatili.
U Muzeju pčelarstva (Živanović ) i danas postoje primerci prvih „amerikanki“. U životu svih pčelara, u Srbiji i svetu, ta košnica je i dalje od izuzetnog značaja.
Druga polovina 19. veka donela je značajno stručno interesovanje za pčelarstvo u Srbiji, a prvi zabeleženi podaci o organizovanom udruživanju datiraju iz 1869. godine. Zbog velikog interesovanja za pčelarstvo, prvi pčelarski savet je organizovan 1897. godine, a prvi zvaničnik časopis je pokrenut 1898. Pre Drugog svetskog rata, Srpsko udruženje pčelara ( SFBA ) je imalo skoro 4.000 članova.
Literatura